Ni uz najbolju volju se više ne mogu natjerat da mi neki sat bude zanimljiv da bi isprsio neke velike novce.
Impresionira me samo tehnička preciznost i izrada. Sve ostalo mi je potpuno nezanimljivo.
Kad se već priča o satovima, i muškim (i ženskim) luksuznim predmetima općenito....
Skupi sat, auto, brod, kuća, odjeća, i općenito bilo kakva luksuzna imovina, je često naš svjesni ili nesvjesni način da drugima i samome sebi pokažemo i dokažemo društveni status. Marketing luksuznih proizvoda se temelji upravo na tome, i koristi sve psihološke trikove da nam svoj proizvod prikaže kao predmet koji definira naš osobni identitet. I svi smo mi, na prvu loptu, podložni tome u manjoj ili većoj mjeri. Nitko nije potpuno imun. Razlika je samo u tome kako reagiramo na taj refleks. Ponese li nas redovito pa reagiramo odmah impulzivnom kupnjom. Ili stanemo, pa razmislimo hladne glave i zaključimo da nam to ne treba.
S druge strane, ako posjedovanjem nekog predmeta imamo unutarnji osjećaj zadovoljstva i ispunjenja da smo svojim radom postigli to da sebi možemo priuštiti nešto lijepo. Nešto što istinski i trajno volimo i cijenimo - onda je to zdravo i poticajno.
U trenu kad čovjek shvati da ostvarene i uravnotežene ljude zaboli neka stvar što netko drugi posjeduje, vozi ili nosi - u tome trenu čovjek postaje slobodan od mnogih ciljeva i želja koje je do tad imao. Prestaje stalna i refleksna žudnja za najnovijim, skupljim i blještavijim.
Psihologija kupovine sreće je jasna: Trošenje novaca na iskustva nas najviše usrećuje. Kupovina stvari je kratki fiks sreće koji se vrlo brzo ispuše, a onda opet traži sve skuplju i skuplju dozu. I nikad nije dosta. Uvijek netko ima skuplji, jači, brži auto. Veću kuću. Luksuzniju jahtu.
S druge strane, iskustva ostaju dugo u pamćenju. Izgrađuju odnose sa drugim ljudima ili sa samim sobom. Obogaćuju nas, i stvaraju uspomene koje nam nitko ne može oduzet.
I zato vozite, putujte, skijajte, jedite, pijte, družite se... Radite radije neke projekte umjesto da kupite gotovu stvar. Jer u procesu je veći gušt nego u dolasku na cilj. Kad budemo na samrtnoj postelji nećemo pamtit što smo kupovali, nego što smo sve radili, prošli i iskusili.
Da me krivo ne shvatite, ne smatram da ljubitelji skupih satova imaju isprazne živote i plitke karaktere - čisto da spriječim lavinu komentara.






Reply With Quote
