Quote Originally Posted by Calamari View Post
Ni uz najbolju volju se više ne mogu natjerat da mi neki sat bude zanimljiv da bi isprsio neke velike novce.

Impresionira me samo tehnička preciznost i izrada. Sve ostalo mi je potpuno nezanimljivo.


Kad se već priča o satovima, i muškim (i ženskim) luksuznim predmetima općenito....

Skupi sat, auto, brod, kuća, odjeća, i općenito bilo kakva luksuzna imovina, je često naš svjesni ili nesvjesni način da drugima i samome sebi pokažemo i dokažemo društveni status. Marketing luksuznih proizvoda se temelji upravo na tome, i koristi sve psihološke trikove da nam svoj proizvod prikaže kao predmet koji definira naš osobni identitet. I svi smo mi, na prvu loptu, podložni tome u manjoj ili većoj mjeri. Nitko nije potpuno imun. Razlika je samo u tome kako reagiramo na taj refleks. Ponese li nas redovito pa reagiramo odmah impulzivnom kupnjom. Ili stanemo, pa razmislimo hladne glave i zaključimo da nam to ne treba.

S druge strane, ako posjedovanjem nekog predmeta imamo unutarnji osjećaj zadovoljstva i ispunjenja da smo svojim radom postigli to da sebi možemo priuštiti nešto lijepo. Nešto što istinski i trajno volimo i cijenimo - onda je to zdravo i poticajno.

U trenu kad čovjek shvati da ostvarene i uravnotežene ljude zaboli neka stvar što netko drugi posjeduje, vozi ili nosi - u tome trenu čovjek postaje slobodan od mnogih ciljeva i želja koje je do tad imao. Prestaje stalna i refleksna žudnja za najnovijim, skupljim i blještavijim.

Psihologija kupovine sreće je jasna: Trošenje novaca na iskustva nas najviše usrećuje. Kupovina stvari je kratki fiks sreće koji se vrlo brzo ispuše, a onda opet traži sve skuplju i skuplju dozu. I nikad nije dosta. Uvijek netko ima skuplji, jači, brži auto. Veću kuću. Luksuzniju jahtu.

S druge strane, iskustva ostaju dugo u pamćenju. Izgrađuju odnose sa drugim ljudima ili sa samim sobom. Obogaćuju nas, i stvaraju uspomene koje nam nitko ne može oduzet.

I zato vozite, putujte, skijajte, jedite, pijte, družite se... Radite radije neke projekte umjesto da kupite gotovu stvar. Jer u procesu je veći gušt nego u dolasku na cilj. Kad budemo na samrtnoj postelji nećemo pamtit što smo kupovali, nego što smo sve radili, prošli i iskusili.

Da me krivo ne shvatite, ne smatram da ljubitelji skupih satova imaju isprazne živote i plitke karaktere - čisto da spriječim lavinu komentara.
Kao i kod svega imas ekipe koja uziva u satovima brodovima autima.... i kupuje ih zbog toga a imas ekipe koja samo kupuje zbog statusa. Ti su robovi statusa samo toga nisu svjesni a obično ih pegla zavist do jaja. I neshvatljivo im je da netko nije impresioniran necim sto kosta vise. Imam poznanika koji uživa u satovima ali sa smjesnim budžetima i da vjerujem da bi volio kupiti neki za jebacku lovu ali nije opterećen time jer gušta i u tima koje ima.

Najbitnije je uživati u tome sta imaš jer život prođe kao metak, evo jos malo ljeto pa će opet jesen i zacas doleti nova i eto nas u 2027.

Sent from my SM-S938B using Tapatalk