kolekcija

13-15.08.2010.
Nova godina, novi godišnji odmor, novi izazov.
Uskoro će proteći dvije trećine ove godine, vrijeme je za godišnji odmor. Nekako imam osjećaj da taj pojam GO nije svima jednak. Dok jedni isključe u potpunosti posao u tom razdoblju, drugi samo gledaju da samo što više smanje njegov utjecaj a nikad im iz glave ne izlazi. Mi nažalost, kao što pretpostavljate, spadamo u drugu skupinu. Kada se tome pridoda pregršt hobby zanimanja koja traže stalnu pažnju, i pokoji građevinski projekt, postaje jasno da planiranje godišnjeg nije lak zadatak. I tako je svake godine, no ova je zbog još raznih sitnica i krupnica najteža do sada.

Nikakvog planiranja prije 13.08. nije bilo. Samo ideja da se krene na novu Top Gear najbolju cestu na svijetu. I toj trojici klauna bih imao za reći pokoju. Taman ubijemo naše kljuse u osvajanju najbolje ceste svijeta (po njihovom skromnom mišljenju), još uživamo u napravljenom, kad oni bez imalo grižnje savjesti tu titulu daju drugoj. Nije fer, pa to je kao da se hvalim da sam kupio novi auto ali prošlogodišnju liniju. Ali, neka, ima to i svoje prednosti. Taman smo imali o čemu razmišljati, novi izazov. Ali nismo o tome uopće ozbiljno razmišljali. Nakon Grimselpass-a od prošle godine, kad je naše kljuse ostalo bez kopita, korišten je samo u lokalnim maltretiranjima do posla ili vinograda. Početkom ljeta je nabavljena nekorištena prednja guma, ali vrlo starog datuma proizvodnje. Zadnja je stara i ispucana, ali ima još „mesa“ pa nije nabavljana. Nije da sam ja baš osoba koja uživa u ovakvoj situaciji, ali jednom kad sam i pokušao nabaviti novi komplet ispalo je da dosadašnji nabavljač i glavni uvoznik nema guma uopće. Neznam da li je to posljedica krize, ali čini mi se više da je problem s proizvođačem jer mi je kolega potvrdio da i Slovenija ima problem s njima (Metzeler).

Tako sam ja taj izazov nekako potiskivao i gurao u neke kutove mozga koje bas i ne posjećujem često. Našao sam dovoljno zanimacije u pokušajima spašavanja vinograda u ovoj očajnoj godini. Godina (vremenske prilike) je vrlo nepovoljna za konvencionalnu proizvodnju, a za alternativne metode, koje si ja sam kemijam, posebno. Uz izazovni posao, konačno smo nešto započeli ove godine vezano i za smještaj vozila, Navigator je svako malo u bijelom svijetu, a zub vremena ne spava, i tako jedno s drugim uspješno je izazov držalo dalje od misli. Neke druge, životno bitnije, stvari su dobile prednost. Sve do pred koji mjesec, kad smo uspjeli ukrasti dva dana, sjesti na motor i odazvati se prijateljima na more.

Napunili bisage, sjeli u sedlo i krenuli na cestu. Boli ruka, boli guzica, ali smješak se vraća. Koji smo mi čudaci, to je teško za opisati, no, tješi me činjenica da nismo jedini, ima nas puno, ma koliko mi šutjeli o tome. No, i motor, iako zapušten i prljav, kao da baca okove sa sebe i propinje prvu stranu, guta hladan zrak i leti cestom. Istina, da budem iskren, skoro je i bilo letećih situacija, ali ne njegovom krivnjom. Kad je i povratak prošao bez ikakvih problema palo je u vodu svo skrivanje misli o Rumunjskoj. Što ako je guma ispucana, neće valjda. Pa i motor je generalno star, uvijek može biti neki problem. Ako se ne proba, onda ću se morati svrstati u kategoriju ljudi kojim se život sastoji od propuštenih prilika i žaljenja zbog životnih odluka. Iako to nitko ne želi, u ovo današnje doba sve manje ljudi vidim da ne spadaju u tu kategoriju.

Svoje sam misli nekako uspijevao sakriti od Navigatora,ali ne i od sebe - vjerojatnost za ostvarenje je rasla iz dana u dan, ali nije to značilo da se radi ikakvo planiranje. Došao i petak trinaesti, zadnji dan rada pred GO. Ustajem sat ranije nego obično kako bih otjerao auto na pranje i čišćenje prije posla. Treba nam za svadbu koja pada na moj rođendan, a ja neznam ni mladence, kamoli ikog drugog. Ne volim ići u svadbe ni prijateljima, no ovo je prvi puta da idem nepoznatima. Zna to i Navigator, zna i to da nisam najbolje volje kad ustanem, posebno ako je izvan standardnog vremena ali svejedno ima more pitanja bez i jednog odgovora. Tu je puklo, pale su neke riječi koje nisu za javnost, ma koliko bili otvoreni i završilo sa teškim knedlama i pokojom suzom. Tmurno vrijeme i ozračje nastavilo se cijeli dan. Svatko od nas pokušava završiti što više posla i što mirnije započeti odmor, ali burna rasprava, koje se nebi postidile ni najiskusnije selske babe iz Zagorja, ne jenjava. Pršti sve od lijepih riječi na chat-u. Nisam zbog toga ponosan, što ja mogu što sam uvijek u pravu i sve radim najbolje ? Teško to pada Navigatoru.

Uz tako treniranje malo izgubljenih vještina pregovaranja, optužbi i prebacivanja krivnji, lagano pokrećem Google Maps kako bih uopće dobio dojam gdje je ta cesta. Ispada da nije daleko, možemo preko Srbije, a možemo i preko Mađarske. Kopam dalje, ima i hotela na Internetu, cijene su čak i na Internetu prihvatljive. I to sve u 10 minuta surfanja. Na blef u poslovni mail kolegama u Srbiji stavljam pitanje vezano uz neku destinaciju kod njih gdje bi mogli odmoriti i prespavati. Odgovor koji je došao ću zasad prešutjeti, ali moram priznati da me oborio s nogu. Za mene je to bilo dovoljno. U glavi sam složio kockice, detalji su ionako Navigatorov posao.

Odradio sam zadnji dan na poslu, zarakijali se s društvom za rođendan do ranih sati u birtiji, za rođendan si kupio 100m2 lima s filcom da pokrijem smještaj za vozila, odradili i svadbu. Oni koji troše vrijeme na čitanje ovakvih gluposti sigurno imaju i jedno pitanje. Odgovor neće biti direktan, ali može se pročitati iz jedne narodne – „Poslije kiše uvijek dođe sunce“, a ja ću dodati da i nebo izgleda puno čišće i zrak bolji miris.

Sad se radi grubi popis što još sve treba odraditi prije puta vezano i nevezano za njega. Navigator treba riješiti privatne i poslovne obveze, te probati organizirati čuvanje ljubimca. Treba napraviti i kostur puta, provjeriti da li su potrebne rezervacije i slične gluposti. Ja sam si zadao košnju trave u vinogradu i oko njega, dopremanje limova, kao i grubu pripremu motora. Slomio mi se desni retrovozor, pa sam ga već u subotu lijepio i krpao. Motor je generalno zapušten, moram ga barem ugrubo oprati, provjeriti ulje, prednje kočnice, napumpati gume. Bilo bi dobro kad bih uspio opet nabaviti nosač za fotoaparat kako bi mogao snimati dionice vožnje, iako, obzirom da se sav trese i dosta jače nego prije, snimanje i nebude nešto uspješno. Zbog ovog bih morao bih malo provjeriti i stanje svječića i fergazera koje nisam dvije godine dirao. Imao sam ideju odvesti ga na udešavanje kod prijatelja koji ima potrebnu aparaturu, ali zbog svih tih obaveza nikako da stignem. Nadam se da mi to motor neće (pre)skupo naplatiti. Planirani polazak je 18-tog. Već danas, tri dana ranije, mogu zamisliti navrat/nanos spremanje, vaganje i odrađivanje zadnjih poslova. Da je bolje, ne vi valjalo .