kolekcija

Nastavljamo dalje i sljedeće osvajamo Franc Jožinu gajbu di je sa Sissi došao na piknik. S tog mjesta puca pogled na najveći glečer u Austriji (ako sam ja dobro razumio) i na poznati Grossglockner, najviši vrh Austrije. Potrudili se Austrijanci i napravili garažu na 4-5 nivoa, ima tu suvenira za kupiti, Swarovski vidikovac i još koješta. Svisci se mogu bez problema vidjeti ali ni jednog nisam vidio da umata čokoladu. Evo slika:




Tu ostajemo čak dosta vremena, ja malko odmaram kako bi skupio snagu za nastavak jer smo već 8h u pogonu a žena kupuje sitnice. I kao da sam prosvijetljen idem ja nju potražiti kad ona zapela na kasi jer joj blagajnica ne želi naplatiti 16E na Master pod izlikom da je minimalna transakcija 20E. Malko zeleno-ljubičasta gleda u mom smjeru i traži Eure. Obožavam pogled na njenom licu kad joj odbiju plastiku - to samo odrasli vračevi mogu preživjeti bez posljedica ako dovoljno brzo dignu mana štit. Zajedno se penjemo (uz znatno gunđanje drage) prema Swarovski vidikovcu da vidimo što se i tamo skriva. Rijeđi zrak ne smeta jedino motorima, i nama bi trebalo poštelati smjesu.

I tako mic po mic nismo ni osjetili kad je vrijeme proteklo i ubrzano krećemo dalje. Motor ni nakon hlađenja na poprilično svježem zraku ne želi raditi na leru i traži lagano turiranje ali ne primijećujem neki gubitak snage u vožnji što me dosta čudi. Vraćamo se nazad istim dijelom ceste i na malom rotoru biramo smjer na sjever.

U Swarovski kupoli na najvišoj etaži jednostavno zakuhali jer ogromna količina stakla puno bliže suncu daje takav efekt. Ali u vožnji rezanje svježeg planinskog zraka jednostavno kali čelik u nama. Osjeća se znatan pad temperature makar je tek/već 17h i bez obzira što nas još čeka veći dio ceste sunca ima dovoljno. Nisam siguran da bih uživao da pada susnježica ili da je samo bez sunca. Crna koža skuplja svaku pa i najmanju zraku sunca dok je naša otkrivena koža za samo sat-dva poprimila ljubičastu boju kronera iz lokalnog kraja jer tko bi se mazao zaštitnim kremama kad je prohladno i onda se još na nju lakše skuplja prašina.
Vrlo brzo putem stajem na jednom odmorištu kako bi natjerao ženu da napravi jednu pozersku sliku. Obzirom da je "dobar" uspon ja se ne odvajam od motora i kočnice, a žena od gustoće prometa jedva uspijeva pretrčati cestu i opaliti fotku:


Fotke jednostavno ni upola ne izgledaju dobro kao stvarnost ili kao retuširane fotke iz magazina a tome ima više razloga. Najbitniji je taj da naš glupi idiot jednostavno izgubi svaku volju za sikanjem kad se pred njega stavi jedan takav zadatak. A tko bi nosio nešto skuplje uz kilograme i kilograme nekih drugih stvari.

Sad već počinjemo uživati u cesti jer su prvi strahovi o mogućim problemima s pregrijavanjem, pretovarom, starošću vozila i sl. iza nas. Ide sve OK i za dva zavoja (lijevi i desni) stižemo do najviše točke same ceste pa slijedi šepurenje:


Prilazna cesta liči na nešto ovakovo:


A temperatura ulja na 122 st.C - dodatno opterećenje odlično kompenzira vjetar koji kroz cilindre provlači čist i oštar zrak. Ne zadržavamo se ni ovdje dugo jer nam pijesak u satu lagano ali sigurno istječe. Prolaz kroz vrata otvara pogled koji je i na drugoj strani jednako veličanstven. Slijedi 15 minuta laganog dolje/gore "kruzanja" krajolikom koji pokazuje kolika je snaga prirode i kako ovdje nema jednakih uvjeta za život kao i u na visinama na koje smo navikli - žao mi je, ali makar navode kako je moguće vidjeti, kopitare ja ih nisam uspio primijetiti.

Nakon tih 15 minuta je zadnja lokacija na kojoj smo odlučili napraviti stajanje. Radi se o "Bikers Point-u" do kojeg vodi cesta od kamenih kocaka. Vrlo (kad kažem onda i mislim VRLO) strmi uspon na kojem se auti jedva mimoilaze i nama rade probleme pa osjećam u zraku ženin strah od toga da netko od njih krene unazad - to nebi dobro završilo. A gore gužva kao na kolodvoru, jedva pronalazimo parking. Tu nastaje i fotka putovanja - Smradac i Smucalo u punom svjetlu:


Pogled je odličan na koju god stranu se čovjek okrene, a ovo je i najviša točka na koju smo natjerali motor i to ni manje ni više nego 2571 m.n.v. Još par slika - ova puca na često spominjani Grossglockner


Ova pokazuje posljedice višesatne vožnje


Evo jednog pokušaja slikanja uspona


i jedne političke (kad ću više dobiti posebnu udarničku značku???)